ŠTO JE DIZALICA TOPLINE ILI TOPLINSKA PUMPA?

Dizalice topline su uređaji koji koriste toplinu sadržanu u zraku kako bi zagrijali toplu vodu koja se koristi za grijanje i potrošnu toplu vodu. Zahvaljujući visokoj energetskoj učinkovitosti spadaju u obnovljive izvore energije te u pravilu osiguravaju COP viši od 4. Pojednostavljeno, dizalica topline može za svaki kW utrošene električne energije predati 4 kW toplinske energije pa i više.

Zanimljivo, dizalica topline čak i pri temperaturama ispod 0°C može izvući toplinu iz okolnog zraka, a zahvaljujući modernim inverterskim kompresorima, režim rada proteže se do čak -28°C, čime je zajamčeno funkcioniranje sustava bez obzira na poziciju objekta i vanjsku temperaturu.

Dizalica topline sastoji se od vanjske i unutarnje jedinice a postoje monoblock izvedbe u jednoj jedinici u kojoj se nalazi kompresor i izmjenjivač.

ZAŠTO DIZALICE TOPLINE?

• Iznimno su učinkovite
• Jednostavna instalacija
• Inteligentna kontrola i automatika sustava
• Iskoristivost uređaja se kreće približno u omjeru 1:4 (ovisno izvedbi, proizvođaču i modelu)
• U praksi bi to značilo da je potrošnja sustava otprilike 4 puta manja od količine energije koja je predana u objekt
• Za razliku od peći na pelete ili sustava na biomasu kod dizalica topline nije potrebno skladištenje energenata
• Struja kao energent nije podložna velikim i čestim fluktuacijama cijene kao što je to slučaj sa naftom ili plinom 
• Prednost je također i lakoća korištenja te neovisnost o krutim gorivima
• Korištenje obnovljivih izvora energije još je jedna od prednosti jer ovaj sustav je ekološki puno prihvatljiviji, podrazumijeva se        smanjenje potrošnje fosilnih goriva, u konačnici to utječe na smanjenje emisija CO2 i pozitivno djeluje na okoliš 
• Dizalica topline u mogućnosti je energiju zemlje, vode ili zraka i pretvoriti u iskoristivu toplinu a pritom trošeći otprilike 3-4 puta manje električne energije nego električni radijatori ili peći za istu dovedenu toplinu

ZA KOJE JE PROSTORE NAMIJENJENA DIZALICA TOPLINE?

Dizalice topline se mogu ugraditi u bilo koje stambene objekte, ipak najveću efikasnost postižu na (novim) objektima visokog stupnja termo izolacije, gdje je gubitak topline iz prostora najmanji. Pri tome se sugerira korištenje inertnih sustava grijanja (podno/zidno/stropno grijanje) koje zahtijeva što nižu temperaturu polaza vode.

Niža temperatura vode u sustavu automatski znači da je opterećenje vanjske jedinice manje, baš kao i potrošnja električne energije. Prilikom projektiranja sustava uputno je koristiti cijevno grijanje (bilo u podu, zidu ili stropu) gdje god je moguće kako bi se čim veća površina objekta mogla ugrijati preko tog, vrlo inertnog potrošača koji zahtijeva polaznu temperaturu vode od svega 30-tak stupnjeva celzija.

KAKO ODABRATI IDEALNU DIZALICU TOPLINE?

Prvi korak u projektiranju vašeg novog sustava grijanja i hlađenja jest izrada proračuna fizike objekta, kako biste saznali kolika je energetska potreba vašeg objekta. Sukladno tome radi se odabir kapaciteta dizalice topline koji se kreće od 3,60 do 25,00 kW, što bi značilo da jedna dizalica topline može pokriti objekte od 40 do 400 m2, zavisno o vrsti sustava koji investitor odabere. Kada imate proračun energetskih potreba vašeg objekta, ovlašteni strojarski projektant može krenuti u izradu projekta instalacija.

U ovoj je fazi bitno definirati koje funkcionalnosti želite od sustava dizalice topline (grijanje, hlađenje, potrošnu toplu vodu, ili dvije ili tri funkcije istodobno).

Naša je preporuka da dizalicu iskoristite za sve energetske potrebe vašeg objekta jer si time smanjujete visinu investicije te povećavate komfor korištenja.

Sustave dizalica topline moguće je povezati internetskom vezom te kompletnim sustavom upravljati sa udaljene lokacije.

PLANIRANJE I PROJEKTIRANJE SUSTAVA DIZALICE TOPLINE

Mi kao tvrtka sa 25-godišnjim iskustvom nudimo izradu projekta od strane ovlaštenog projektanta te izrađujemo potpunu dokumentaciju uz predlaganje rješenje sustava. U praksi se pokazalo da izbjegavanje ovog vrlo važnog koraka rezultira u konačnici nezadovoljstvom korisnika što je na obostranu štetu, gubeći pritom vrijeme i uloženi novac.

Pojedini korisnici misle kako su izvođači dovoljno stručni te da sami mogu izvesti sustav ali u stvarnosti ta izvedba rijetko ispadne kako bi trebala. Ovakav sustav često košta preko 150.000,00 kn ali je taj početni trošak zanemariv te ćete nakon ugradnje biti vrlo efikasan i isplativ, značajno će uštedjeti vaš uloženi novac uz vrlo visoku učinkovitost.

KOLIKA JE CIJENA DIZALICE TOPLINE?
KOLIKI JE POVRAT INVESTICIJE DIZALICA TOPLINE?

Kako je riječ o obnovljivom izvoru energije visoke efikasnosti, realno je da je početna investicija nešto veća u odnosu na klasične sustave grijanja. S druge strane, investitorima je u startu osigurana ušteda pošto im je potreban tek priključak električne energije i nije potrebno izvoditi veće građevinske radove poput izrade dimnjaka.

S obzirom da je riječ o obnovljivom izvoru energije, država i EU često nude velike subvencije na sustave dizalica topline. S obzirom na smanjenu potrošnju energenata, povrat investicije u sustav dizalice topline u prosjeku iznosi sedam godina. U slučaju da investitor aplicira i dobije državne subvencije, taj se rok vidno skraćuje.

Okvirni utrošak električne energije za dobro izolirani objekt površine 120 m2 na jugu Hrvatske tijekom zimskim mjeseci iznosi između 110 i 130 kn. Sličan objekt na kontinentu utrošit će nešto više struje, što je i dalje nekoliko puta jeftinije od grijanja na fosilna goriva.

Unutarnja jedinica dizalice topline, tzv. hydro-box bez spremnika za potrošnu toplu vodu svojim je dimenzijama istovjetna kondenzacijskom plinskom bojleru, pa kod ugradnje zahtijeva tek minimalni prostor.

Trošak sustava ovisi o izvedbi uređaja, korištenim materijalima, proizvođaču sustava, planiranom načinu korištenja, klimatskim uvjetima u kojima se nalazite itd.

Praksa je pokazala da trošak sustava sa dizalicom topline iznosi od 800 do 1200 kn + PDV po m2.

To ovisi o mnogim parametrima uz koje imate mogućnost smanjiti ili povećati cijenu kao što je ugradnja podnog grijanja, zagrijavanja potrošne tople vode, solarnog grijanja, posebne kontrole upravljanja i upravljanja sa udaljene lokacije.

Ovaj podatak iz prakse može vam poslužiti kao okvirni primjer za procjenu vaše investicije iako nije uvijek konačan.

PRINCIP RADA DIZALICE TOPLINE (UKRATKO)

Dizalice topline su uređaji koji omogućuju prijenos toplinske energije iz sustava niže temperaturne razine (zemlja, zrak, voda) u sustav više toplinske razine (centralno grijanje) koristeći pritom dodatne energije rada (struja za kompresor) pomoću kružnog procesa prikladnog radnog medija (freon).

Energija okoline (zemlja, zrak, voda) prenosi se radnom tvari do kompresora koji tlači radnu tvar čime joj se povećava temperatura koja se putem kondenzatora i izmjenjivača unutar kondenzatora zaprima toplinu i šalje toplu ogrjevnu vodu u sistem centralnog grijanja. Nakon toga se radni medij preko ekspanzijskog ventila vraća u isparivač. U ekspanzijskom ventilu radni medij ekspandira s višeg tlaka kondenzatora na niži tlak isparivača i ohlađuje se. Time je zatvoren kružni proces isparivanje-kompresija-kondenzacija-ekspanzija koji se stalno ponavlja.

VRSTE SUSTAVA DIZALICA TOPLINE

Dizalice topline mogu se koristiti za grijanje kao i za hlađenje a postoje i uređaji kod kojih imate i jednu i drugu opciju. Dizalice topline uzimaju toplinu iz vanjskog zraka i putem izmjenjivača na unutarnjoj jedinici predaju ga vodi.

Rashladni sustav dizalice topline sastoji se od kompresora i dva svitka izrađena od bakrenih cijevi (jedan unutra i jedan vanjski), koji su okruženi aluminijskim lamelama za pomoć pri prijenosu topline. Odabir uređaja prilagodite svojim potrebama

Razboritije je koristiti odvojeno sustav dizalice topline za grijanje objekta i za pripremu potrošne tople vode, a sustav klimatizacije za hlađenje objekta. Iznenadit će vas podatak da ovakva dva sustava koštaju podjednako kao i sustav u kojem dizalica topline služi i za grijanje i za hlađenje.

Priprema potrošne tople vode PTV

Prosječni građanin potroši dnevno oko 200-300 litara pitke vode, od čega u prosjeku od 40 do 80 litara otpada na potrošnu toplu vodu temperature od 40°C do 60°C, koja se uglavnom koristi za održavanje osobne higijene i pranje posuđa.

Na pripremu potrošne tople vode (PTV) u prosječnom kućanstvu u kontinentalnom dijelu RH otpada otprilike 20% ukupne godišnje potrošnje toplinske energije, dok se ostatak troši na grijanje prostora (oko 73%) i kuhanje (oko 7%). U primorskim dijelovima, udio energije za pripremu PTV-a još je i veći. U sezoni bez grijanja, priprema potrošne tople vode predstavlja pojedinačno najveći izdatak za energiju jednog kućanstva, bez obzira koji se energent koristi. Učinkovita priprema i korištenje potrošne tople vode može stoga znatno utjecati na smanjenje ukupnih troškova za energiju u kućanstvu.